• Digital Humanities and Cultural Heritage
• Repository of the Academy of Arts a... close

Diplomski rad Recepcija motiva krajolika u suvremenoj umjetnosti pruža uvid u kratki povijesni okvir i početke korištenja motiva krajolika u umjetnosti, istražuje odnos i utjecaj povijesti umjetnosti na suvremenu umjetnosti, predstavlja relevantne suvremene umjetnike na domaćoj, ali i stranoj umjetničkoj sceni te sadrži istraživanje provedeno u sklopu nastave Likovne umjetnosti u srednjoj školi Gimnazija Vukovar. Provedeno istraživanje sadrži zadatak u kojem učenici putem različitih medija realiziraju radove u cilju prikaza vlastitog doživljaja krajolika te kritički osvrt na prezentirani rad. Nastavni zadatak proveden je unutar nekoliko tema u 1. i 4. razredima srednje škole, koje su propisane kurikulumom Likovne umjetnosti, kao što su Pogled na svijet, Umjetnost i moć i Umjetnosti i stvaralački proces. Istraživanje korišteno za diplomski rad, ali i za potrebe izvođenja nastave Likovne umjetnosti predstavljaju motiv krajolika kao višeznačni pojam koji pruža različita tumačenja i mogućnosti primjene kako u radovima u svijetu umjetnosti, tako i u sklopu nastavne metode u odgojno – obrazovnom procesu. The paper entitled Reception of the Landscape in Contemporary Art provides an insight into the historical period and the beginnings of the usage of the landscape motif in art, researches the influence and relationship between art history and contemporary art, presents relevant national and international contemporary artists, and includes a research focusing on the process of teaching Fine Arts in the secondary school in Vukovar (Gimnazija Vukovar). Using different media, students created works that showed their personal experience of landscapes and reviewed the presented works. The assignment was carried out using a range of topics included in the fine arts curriculum (for first and fourth forms) such as the Perception of The World, Art and Power, Art and The Creative Process. This research presents the motif of landscape as a notion that has numerous meanings. It allows for different interpretations and possible applications in both the works of art and the teaching methods in the educational process.

Rad Plastični III. inspiriran je globalnom ikonom dijeljenja s računalnog korisničkog sučelja društvenih elektroničkih medija. U današnjem svijetu i tempu ţivota, osim same informiranosti, brzina je takoĎer vaţan dio komunikacije, a opcija share u sebi objedinjuje i dijeljenje i brzinu. Budući da se izvorno radi o plošnom, grafičkom simbolu, ova je skulptura nastala njegovom transformacijom u trodimenzionalni oblik. Čini ju cjelina sastavljena od šest geometrijskih tijela; tri kugle, dvaju valjaka i kubusa, odnosno postamenta. Ove ponavljajuće, jednostavne forme, glatke i jednolične površine, racionalna geometrijska shema te korištenje industrijskih alata umjesto ručnog rada daju joj obiljeţja minimalističke umjetnosti. Pojedinačni gradbeni elementi skulpture nastali su obradom volumena sastavljenog od slojevito spajanih ploča, što simbolički ukazuje na sloţenost znanja i informacija. Naziv Plastični III. nosi metaforičko i ironijsko značenje s obzirom na to da se plastika izuzetno sporo razgraĎuje, a informacije pohranjene u virtualnim metadatotekama imaju slično svojstvo postojanosti. Ironijski aspekt naziva Plastični III. odnosi se na korištenje drva kao materijala izvedbe. Naime, dva prethodna pokušaja izrade ovog rada od plastičnih materijala – Plastični I. i Plastični II. – nisu bila uspješna. Naziv takoĎer sugerira niz, kontinuitet eksperimentiranja te nadogradnju znanja i informacija u vezi s korištenjem materijala i tehnika. Ova skulptura simbolički prikazuje isječak vremena potreban da bi se pokrenuo proces online komunikacije i dijeljenja. Dok je za opciju share na računalu dovoljan jedan klik mišem, nastanak ovog rada iziskivao je mjesece angaţmana. U društvu obiljeţenom površnošću i brzinom ovakav temeljit i sistematičan proces u realnom vremenu moţe djelovati kao svojevrstan atavizam, ali upravo to suprotstavljanje suvremenog i tradicionalnog ovaj rad čini aktualnim. U društvu koje polako ‘gubi kompas’ u površnosti, ispraznosti i prividnoj lakoći, nastanak ovog i ovakvih radova te njihovo doţivljavanje pruţa nam odmak i mogućnost drukčijeg sagledavanja stvarnosti. The piece Plastic III. is inspired by the global "share" icon from the computer user interface of social electronic media. In today's world and pace of life, in addition to being informed, speed is also an important part of communication, and the "share" option combines sharing and speed. Since it was originally a flat, graphic symbol, this sculpture was created by its transformation into a three-dimensional form. It consists of a whole composed of six geometric bodies; three spheres, two rollers and a cube, or pedestal. These repetitive, simple shapes, smooth and uniform surfaces, rational geometric scheme and the use of industrial tools instead of handwork give it the characteristics of minimalist art. The individual building elements of the sculpture were created by processing a volume composed of layered joined plates, which symbolically indicates the complexity of knowledge and information. Name Plastic III. carries a metaphorical and ironic meaning since plastic decomposes extremely slowly, and information stored in virtual metadata files has a similar property of permanence. The ironic aspect of the name Plastic III. refers to the use of wood as a performance material. Namely, two previous attempts to make this artwork from plastic materials – Plastic I. and Plastic II. – were not successful. The name also suggests sequence, continuity of experimentation, and upgrading of knowledge and information regarding the use of materials and techniques. While one click on the computer is enough for the "share" option, the creation of this work required months of engagement. In a society marked by superficiality and speed, such a thorough and systematic process in real time can act as a kind of atavism, but it is precisely this opposition of the modern and the traditional that makes this work relevant. In a society that is slowly ‘losing its compass’ in superficiality, vanity and apparent lightness, the emergence of this and such works and their experience gives us a distance and the possibility of a different perception of reality.

Sam naslov završnog rada „Drago mi je“ govori o upoznavanju nečega iz tog razloga što je cilj rada potaknuti promatrača i dati mu priliku da sagleda rad sa svih strana i kutova, „upozna“ ga, te da ga potakne na razmišljanje o mogućem značenju boja i oblika, redoslijeda i samog nastanka. Rad je postavljen na postavu visokom 40cm kako bi bio u ravnini očiju promatrača koji ima mogućnost pogleda na potpunu sliku rada te ga slobodno istraživati sa svih strana. Sastoji se od pet okomito podignutih stakala, prvo visine od 111,50cm, drugo i treće 117,50cm i četvrto i peto od 119cm (pet Kompozicija) .Stakla su postavljena paralelno jedno iza drugog u razmacima od 10 cm. Na taj način promatrač ne gleda na kompozicije na „klasičan“ način postavljene na zidu jedna pokraj druge nego ih promatra u jednome sklopu kao skulpturu, zagledava se između, te zbog stakla kao podloge u prazninama između boja ili pod kutom pod kojim je promatra vidi ono što je na sljedećem. Sam sadržaj stakala povezan je usporedbom upoznavanja nekog umjetničkog djela s upoznavanjem čovjeka pomoću boja i njihovih odnosa. Svaka boja ima drugačiji psihološki utjecaj, značenje, povijest pomoću kojih je u ovom radu kroz pravokutne oblike prikazan razvoj čovjeka kroz godine. Cilj nije u tome da promatrač rada shvati što boje i oblici predstavljaju nego da ga barem promatra jer i samo promatranje rada nešto je što po mišljenju i iskustvu autorice prosječan čovjek u Hrvatskoj nije dugo napravio kada je u pitanju suvremena umjetnost, te bi to bio jedan korak bliže prema razumijevanju, upoznavanju i većem zanimanju za umjetnost kakvu danas poznajemo. Rad će po prvi puta biti izložen na godišnjoj izložbi studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, i iako je većina posjetitelja te vrste izlaganja struka, autorica se nada da će doprijeti i do onih koji nisu. The title „Nice to meet you“, by itself, talks about discovering something for the sole reason of the work beeing there to encourage the viewer to look at it from all sides and angels, to „meet“ it and to encourage them to think about the possible meanings of the colours, shapes, orders and the sole creation of it. This work was constructed on a setup that is 40cm tall so that it would be on the same level as the viewers eyes, who then has the possibility to see the complete picture of the work and then have the freedom to explore it from all sides. It consists of 5 vertically raised pieces of glass, first beeing 111,50cm tall, second and thirt 117,50cm and forth and fifth 119cm (five compositions). Glass pieces are set parallelly behind one another with a distance of 10cm. In this way the viewer is not looking at the composition in a „classical“ way, set on a wall one next to each other but rather they are looking at it as a single assembly like a statue, they are looking in-between, beacuse of the glass that is its base, in the empty spaces between colours or angles that it's beeing viewed from, they are able to see through what is behind it. The wholemeaning of the glass being used is connected to a comparison of understanding an art piece with understanding a human being himself by using colours and their connections. Every colour has different psychological impacts, meanings, history which is used to show the evolution of a man though rectangular shapes. The point is not to make the viewer realise what the colours and shapes are supposed to represent beacuse the sole act of viewing the piece is what, in the artists opinion and expirience in Croatia thtey didn't do in a long tme when it comes to contemporary arts and that would be one step closer to better understanding an art piece and developing a grater interest for contemporary arts as we know it today. This piece will be presented at the yearly exhibition of students of the Academy of arts and culture in Osijek for the first time and even though most of the public that would be attending this tipe of exibition work in the same field, the author also wishes to reach those who do not.

Ovaj Diplomski rad naslovljen Kulturni kontekst Device art-a tumači novu interdisciplinarnu struju djelovanja vizualnih umjetnika u Hrvatskoj. Device art je umjetnička praksa, ali mogli bismo ju u širem kontekstu smatrati i nezavisnom kulturom uopće sa polazištem usmjerenim na istraživanja, tehnologije ili mehatroniku u kontekstu umjetnosti. Članove ove struje čine umjetnici, znanstvenici, informatičari, inženjeri, fizičari, kemičari, geekovi, i ostali članovi interdisciplinarnih autorskih djelovanja. Inovativnost radova ove umjetničke struje može se prepoznati i u radovima prethodnika, kao što su u hrvatskoj umjetnosti bili grupe EXAT51, Nove tendencije i Nova umjetnička praksa a koji su često, kako onda tako i danas, rezultirali umjetničkim radovima i ishodima koji često brišu granice između svakodnevnog života i umjetnosti. Značaj tih 60-ih godina apostrofirat će se danas u smjeru device art-a, nove umjetničke struje. Device art provocira i propituje tradicionalne temelje vizualne umjetnosti, te tradicionalno djelovanje kulturnih institucija pomoću kreativno korištenih analognih/digitalnih medija, low/high tehnologija, uključujući mašine, gadgete i uređaje. Iako se grad Osijek po svojoj kulturnoj ponudi i potražnji ne može ravnati s glavnim gradom, on se svojom umjetničkom produkcijom zadnjih petnaestak godina, a uvelike unutar produkcije osječke Akademije, ističe izrazito aktivnom suvremenom umjetničkom scenom koja ima mnoge zajedničke točke s device art-om. This diploma thesis entitled Cultural Context of Device Art explains a new interdisciplinary current of visual artists in Croatia. Device art is an artistic practice, but in a context we could consider it as independent culture in general with a starting point focused on research, technology or mechatronics in the context of art. The members of this current are artists, scientists, computer scientists, engineers, physicists, chemists, geeks, and other members of interdisciplinary activities. The innovativeness of the works of this artistic practice can be recognized in the works of predecessors, such as in croatian art groups EXAT51, New Tendencies and New Artistic Practice, which often, both then and today, resulted in works of art and outcomes that often blur the boundaries between everyday life and art. The significance of those 60s will be emphasized today in the direction of device art, a new artistic practice. Device art provokes and questions the traditional foundations of visual art, and the traditional work of cultural institutions through creatively used analog/digital media, low/high technologies, including machines, gadgets and devices. Although the city of Osijek cannot be compared to the capital in terms of its cultural offer and demand, its artistic production of the last fifteen years, and largely within the production of the Osijek Academy, stands out with a very active contemporary art scene that has many things in common with device art.

Suvremena umjetnost je u današnje vrijeme integrirana u svim aspektima svakodnevnog života. Kao takvu, suvremenu umjetnost bi trebali poučavati i proučavati kao način komunikacije u svrhu izražavanja svojih i uočavanja stavova svih pripadnika društva današnjice. Prema Nastavnom planu i programu (2006.), u nastavi Likovne kulture suvremena umjetnost je slabo zastupljena, no trenutno ipak ovisi o volji učitelja i njegovim kompetencijama kako bi učenicima približio pojam suvremene umjetnosti u stvaranju radova i interpretaciji suvremenih umjetničkih djela. Kroz različite suvremene metode poučavanja, učitelj omogućuje učenicima uvid u složene aspekte suvremene umjetnosti kako bi i oni sami mogli primijeniti iste u svom radu. Uvidom u neke od značajnih smjerova suvremene umjetnosti, učenici uviđaju širinu pojma suvremene umjetnosti i njezinog ispreplitanja sa svim potkategorijama iste, što im omogućuje slobodu izražavanja kroz različite likovne tehnike. Contemporary art is integrated in every aspect of everyday life. We should teach and study contemporary art as a form of communication so we can express and recognize our statements as well as of others. According to the Curriculum (2006), we can see lack of contemporary art examples in Art classes. That said, it's quantity depends on teacher's sufficient key competencies on which students can rely to create and interpret contemporary artwork. Using new methods of teaching, teacher allows insight into complicated aspects of contemporary art which helps students to create their own work of art. Through presenting main contemporary art forms and it's subcategories, student will be able to express themselves through variety of art techniques.

U diplomskom radu želim predstaviti utjecaj dječjeg crteža u kontekstu moderne i suvremene umjetnosti i prikazati povijesni pregled o najreprezentativnijim pogledima odgajatelja, psihologa i umjetnika o pojmu dječjeg crteža. Diplomski rad proizlazi iz činjenice da taj poseban pogled i njegove odgovarajuće obrazovne prakse više od jednog stoljeća dominiraju likovnim obrazovanjem. Obrazloženje ovog rada je da se za kritičko razumijevanje premisa i filozofskih temelja obrazovnog modela takve veličine treba ispitati njegovo podrijetlo i povijesni identitet. Prakse likovnog odgoja temelje se na ideji da dječje kreacije imaju umjetnička/estetska svojstva i stoga se mogu opravdano opisati kao dječja umjetnost. Iako su djeca na drugačiji način kreativna u odnosu na odrasle, kaže se da uživaju u svojstvenom umjetničkom potencijalu, koji je paralelan onome najcjenjenijih modernih i suvremenih umjetnika. Diplomski rad temelji se na prepoznavanju i interpretaciji radova Paula Kleea, Joana Miroa, Jeana Dubuffeta, Jean-Michela Basquiata te usporedbom njihovih umjetničkih radova s dječjim crtežom i izričajem dječje primarnosti. Rad se dotiče pitanja univerzalnosti vizualnog jezika i uporabe minimalnih izražajnih i likovnih sredstava u umjetnosti. This master thesis presents the influence of children's drawings in context of modern and contemporary art, and shows a historic survey on the most representative educators', psychologists' and artists' views on the concept of children's drawings. The master thesis is a result of the fact that this special views and their appropriate educational practice dominate in fine arts education over a century. The explanation for this thesis is that origin and historic identity need to be examined in order to critically understand the premises and the philosophical foundations of an education model of such dimensions. The practice of art education is based on the idea that children's creations have artistic/aestethic statements and therefore can be justifiaby described as children's art. Although children are creative in different ways than adults, it is said that they enjoy a distinctive artistic potential that is parallel to that of the most respected modern and contemporary artists. This master thesis is based on the recogniton and interpretation of works of art by Paul Klee, Joan Miró, Jean Dubuffet, Jean-Michel Basquiat as well as the comparison of their works of art with children's drawings and the expression of chidlren's primacy. It touches the question of universiality of visual language and usage of minimal expressive and artistic means in art.